{"id":28,"date":"2023-11-07T21:49:09","date_gmt":"2023-11-07T20:49:09","guid":{"rendered":"https:\/\/trnoslav.vjeronauk.net\/?page_id=28"},"modified":"2023-11-07T23:28:56","modified_gmt":"2023-11-07T22:28:56","slug":"znacenje-ljekovitog-bilja-kroz-povijest","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/trnoslav.vjeronauk.net\/?page_id=28","title":{"rendered":"Zna\u010denje ljekovitog bilja kroz povijest"},"content":{"rendered":"\n

Od prapovijesti do danas flora (skupni naziv za sve biljne vrste) je sastavni dio ljudskog \u017eivota. Biljna magija prethodila je znanstvenim metodama iscjeljivanja, farmaciji i suvremenoj medicini. \u010covjek je u po\u010detcima svoje kulture bio i lovac i sakuplja\u010d, uz lov na \u017eivotinje, skupljao je biljne plodove, opale ili zrele izravno s biljke ili je pak sjekao i uporabljivao same biljke za jelo. S vremenom su ljudi u razli\u010ditim kulturama po\u010deli primje\u0107ivati da konzumacija biljaka u odre\u0111enim slu\u010dajevima i uvjetima povoljno djeluje na ljude i \u017eivotinje, bilo kao lijekovi, bilo kao otrovi, bilo kao opijati kojima se mogu koristiti u religijske i magijske svrhe. Za mnoge biljke, kako drve\u0107a i njihove plodove tako ostale biljke, grmlje i cvije\u0107e, vezana su razli\u010dita vjerovanja, mitovi, otkriveni su na\u010dini ubiranja, pripreme i posebnih okolnosti u kojima se pripremaju za odre\u0111ene ciljeve. Jedan od najstarijih svjetskih priru\u010dnika za travarstvo nastao je u Kini pod imenom Ljekopis bo\u017eanskog seljaka<\/em> s po\u010detka 3. tisu\u0107lje\u0107a pr. Kr., a opisuje 365 biljaka i njihova ljekovita svojstva.<\/p>\n\n\n\n

Hildegarda iz Bingena, srednjovjekovna njema\u010dka benediktinska redovnica i travarka, napisala je: \u201c(\u2026) u svemu stvorenom (drve\u0107u, biljkama, \u017eivotinjama i dragom kamenju) postoje \u010dudesne ljekovite sile za koje ne zna ni jedna osoba ako joj to ne otkrije Bog\u201d. <\/em>U islamskom svijetu, sve do 20. stolje\u0107a, jedan od najva\u017enijih priru\u010dnika za lije\u010denje travama bio je Avicenin Kanon medicine<\/em> iz 11. stolje\u0107a, u kojem su tako\u0111er opisane mnoge ljekovite biljke.<\/p>\n\n\n\n

Pu\u010dka medicina oduvijek je primjenjivala bilje (njihove dijelove, stabljike, listove, plodove ili korijenje) u obliku \u010dajeva, masti i obloga za bolesti. Uza svaku biljku postojao je niz vjerovanja, kao i strogih uputa o vremenu njezina branja, pripremi te kona\u010dno uporabi. Osim \u0161to su se koristile i \u0161to se koriste za lije\u010denje ljudi i \u017eivotinja, biljke i njihovi sastojci mogu im nanijeti i \u0161tetu, pa i opasnu za \u017eivot, a tada se smatraju i nazivaju otrovima.<\/p>\n\n\n\n

Biljkama se nisu davala jedinstvena znanstvena imena sve do 18. stolje\u0107a kada su se po\u010dele nazivati latinskim imenima. Prije toga, me\u0111u pukom su se biljkama imena davala naj\u010de\u0161\u0107e prema izgledu, sli\u010dnosti, svrsi ili nekim posebnim obilje\u017ejima.<\/p>\n\n\n\n

Potkraj 18.stolje\u0107a Carl Wilhelm Scheele, daroviti \u0161vedski kemi\u010dar, uspio je izlu\u010diti vinsku kiselinu iz gro\u017e\u0111a, limunsku kiselinu iz limuna i jabu\u010dnu kiselinu iz jabuka. Tehnika koju su on i suvremenici primjenjivali dovela je do odvajanja prvih pro\u010di\u0161\u0107enih sastojaka iz biljaka. Ti sastojci su se mogli primjeniti kao lijekovi. Po\u010detkom 19. st. njema\u010dki , talijanski i francuski kemi\u010dari zapo\u010deli su potragu za sastojkom u kori drveta za koje su mnogi tvrdili da ubla\u017eava bolove. Bilo je to drvo vrbe. Postepeno, istra\u017eivanjima i kemijskim putem dobivena je acetilsalicilna kiselina. Tvrtka Bayer odlu\u010dila je staviti na tr\u017ei\u0161te acetilsalicilnu kiselinu kao novi lijek i patentirala taj sastojak 1899.g. Tako je iz vrbe ro\u0111en prvi moderni lijek, Aspirin.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

NEVEN (lat. Calendula officinalis)<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Neven je jednogodi\u0161nja zeljasta biljka iz porodice glavo\u010dika. Na engleskom poznat kao  <\/em>Mary goldflower<\/em> , u njema\u010dkom jeziku Gartenringelblume,<\/em> u talijanskom jeziku Calendula<\/em>. U narodu ga jo\u0161 nazivaju poljski neven, \u017eutelj, poljski ognjac, vrtni ognji\u010d, prsten\u010dac, zimorod<\/em>. Podrijetlom je iz ju\u017ene Europe, iz mediteranskog podru\u010dja. Razgranjena je biljka sa stabljikom visine 30 do 60 cm. Listovi su blijedozeleni, smje\u0161teni jedan nasuprot drugoga i prekriveni dla\u010dicama, na dodir ljepljivi. Cvjetna glavica je naran\u010dasto-\u017eute boje promjera do 4 cm. Uzgaja se iz sjemena koje se posije u prolje\u0107e, u dobro dreniranu ili lu\u017enatu zemlju, po mogu\u0107nosti na sun\u010dano ili blago sjenovito mjesto.  Cvjetovi se beru od   lipnja nadalje, \u010dim se otvore. Valja ga brati po jakom suncu jer je tada njegova ljekovita mo\u0107 najja\u010da. Smatra se da biljka nagovije\u0161ta ki\u0161u, ako cvjetne glavice ostanu zatvorene nakon sedam sati ujutro.<\/p>\n\n\n\n

Stari Egip\u0107ani su cijenili neven kao biljku koja pomla\u0111uje. Stari Rimljani su neven stavljali u juhu za koju su vjerovali da podi\u017ee raspolo\u017eenje. Koristi se i u kulinarstvu-listovi i latice su jestivi, a latice dodane u juhe i kola\u010de koriste se kao zamjena za \u0161afran pa je poznat pod nazivom \u2018\u2019\u0161afran za siroma\u0161ne\u2019\u2019. Mladi listovi  nevena su jestivi i mogu se dodati u salate. Neven se koristi  kao prirodna boja, i kao fungicid i insekticid jer lije\u010di i \u010disti zemlji\u0161te.<\/p>\n\n\n\n

Neven se \u010de\u0161\u0107e koristi u pu\u010dkoj nego u modernoj medicini. Istra\u017eivanja su pokazala da cvjetovi\u00a0 imaju protuupalna, antibakterijska svojstva djelotvorni su u suzbijanju infekcija uzrokovanih virusima i nametnicima (parazitima). Koristi se kao sredstvo za umirenje gr\u010deva, protiv astme, ka\u0161lja, lupanja srca i nesanice. U vanjskoj upotrebi neven je odavno poznat kao u\u010dinkovit za lije\u010denje ko\u017enih tegoba (porezotina, \u010direvi, svrabe\u017e, raspucala ko\u017ea, opekline od sunca, ugrizi kukaca) pa se upotrebljava u kozmetici.
Prema legendi i vjerovanjima Rimljana ovaj nje\u017ean, bojom vatreni i ljekovit cvijet niknuo je na grobu jedne vestalke, sve\u0107enice u hramu rimske bo\u017eice ognji\u0161ta veste, koja je bila nesretno zaljubljena u jednog mladi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

KADULJA (lat. Salvia officinalis)<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ljekovita kadulja je drvenasti aromati\u010dno grm iz porodice usnatica. Poznata kao usnatica kadulja u narodu se jo\u0161 naziva \u017ealfija, ku\u0161, slavulja, pitomi pelin, divlji ku\u0161<\/em>. Potje\u010de iz ju\u017ene Europe, mo\u017eemo re\u0107i da je porijeklom iz Dalmacije, gdje ima svoje najprirodnije stani\u0161te na golom kamenitom tlu. Rijetko raste na nadmorskim visinama ve\u0107im od 800 metara, ona zazire od hladno\u0107e i vjerojatno ne \u017eeli u hladno\u0107i gubiti svoj opojno sna\u017ean miris. Visoka je 30 do 70 cm i ima ljubi\u010daste cvjetove. Svoje cvjetove kadulja pokazuje od svibnja do srpnja. Nasuprotni listovi su bijelkasti, srebrnkasta sjaja, gorkasta i aromati\u010dna mirisa.  Vrsta mu\u0161katna kadulja ima du\u017ee listove, ali vrlo sli\u010dna svojstva.<\/p>\n\n\n\n

Ime kadulje potje\u010de od latinskog salvere<\/em>, \u0161to zna\u010di spasiti, izlije\u010diti<\/em>. Prvi zapisi o ljekovitosti kadulje se\u017eu jo\u0161 2000 godine prije Krista. Stare civilizacije upotrebljavale su kadulju kao lijek za gotovo sve bolesti, imala je status svete biljke pa se skupljala za ceremonije, bila je sastojak smjese za balzamiranje, ali i simbol plodnosti, dobrog zdravlja i dugog \u017eivota. Karlo Veliki toliko je cijenio kadulju da je \u010dak donio zakon po kojem se nare\u0111uje uzgoj kadulje u samostanskim vrtovima. U 17. stolje\u0107u Kinezi su toliko cijenili kadulju da su mijenjali tri sanduka kineskog \u010daja za sanduk kadulje.<\/p>\n\n\n\n

Njema\u010dki su trgovci dodavali ekstrakt mu\u0161kate kadulje vinima s podru\u010dja oko rijeke Rajne kako bi pobolj\u0161ali okus vina, a eteri\u010dno se ulje upotrebljavalo u industriji parfema.<\/p>\n\n\n\n

U srednjem vijeku bila je poznata latinska poslovica: Cur moriatur homo, cui Salvia crescit in horto<\/em>?, \u0161to zna\u010di: \u201cZa\u0161to da \u010dovjek umre kada mu kadulja raste u vrtu<\/em>?\u201d Kadulja sadr\u017eava antisepti\u010dna svojstva, poma\u017ee kod bolnog i upaljenoga grla te upaljenih desni.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

ORIGANO (lat. Origanum vulgare<\/em>)<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Origano li u narodnom govoru mravinac<\/em> vi\u0161egodi\u0161nja aromati\u010dna zeljasta biljka. Samonikla je mediteranska biljka. Ima stabljiku visine od 30-60 centimetara, na kojoj se nalaze tamnozeleni pri vrhu za\u0161iljeni jajoliki listovi.<\/p>\n\n\n\n

Cvate od lipnja do rujna kada ra\u0111a crveno-ljubi\u010daste cvjetove, a cijela je biljka puna eteri\u010dnih ulja, zbog \u010dega se koristi u medicini i prehrani op\u0107enito. Nakon branja listovi i cvjetovi se su\u0161e, te skladi\u0161te u vi\u0161eslojnoj papirnatoj vre\u0107ici ili staklenoj posudi. Origano spada pod za\u010dinsko bilje, nezaobilazan je sastojak doma\u0107eg umaka od raj\u010dice i pizze, a upotrebljava se svje\u017e ili su\u0161en. Ima i terapeutsko djelovanje. U\u010dinkovit je kod lije\u010denja oboljenja di\u0161nih puteva i slabog apetita. \u010caj koji se priprema od Mravinca ima jako protuupalno, antibakterijsko, antivirusno i antioksidativno djelovanje, a olak\u0161ava \u017eelu\u010dane i crijevne tegobe, pobolj\u0161ava rad jetre i \u017eu\u010dnog mjehura, te umiruje \u017eiv\u010dani sustav. <\/p>\n\n\n\n

U staroj Gr\u010dkoj nazivali su ga “radost planine”, te se smatrao simbolom sre\u0107e. Prema legendi sladak aromati\u010dan miris mravinca stvorila je Afrodita kao simbol sre\u0107e. Mladence su krunili vjen\u010di\u0107ima mravinca, koji se stavljao i na grobove kako bi donio mir du\u0161ama. Grci su u\u017eivali u njegovu mirisu nakon kupke, kada su njegovo ulje utrljavali u \u010delo i kosu. Bio je cijenjen i u starom Egiptu, gdje su ga koristili kao sredstvo protiv ka\u0161lja. Stari Rimljani su ga koristili za tjeranje mrava iz ku\u0107e, po \u010demu je i dobio naziv mravinac. U s<\/a> kori\u0161ten je kao sredstvo za \u010duvanje hrane (prirodni konzervans), a Paracelsus ga je u 15. stolje\u0107u koristio protiv dijareje, ljuskavice (psorijaze), povra\u0107anja, \u017eutice i gljivi\u010dnih oboljenja.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

MATI\u010cNJAK (lat. Melissa officinalis) <\/strong><\/p>\n\n\n\n

Mati\u010dnjak je trajna zeljasta biljka iz porodice usna\u010da (Lamiaceae). Rasprostranjena je na podru\u010dju Europe oko Mediterana te u zapadnoj Aziji. Raste na toplim, sun\u010danim i polusjenovitim polo\u017eajima, po \u0161umama, uz ograde i \u017eivice, na ruderalnim stani\u0161tima, od nizina do 1000 m nadmorske visine. \u010cesto se sadi kao ljekovita biljka. Stabljika je uspravna, jako razgranata i \u010detverouglasta, naraste do 80 cm visine. Listovi su smje\u0161teni na dugim peteljkama, stoje jedan nasuprot drugom, jajoliki su, na rubovima nazubljeni i slabo dlakavi. Kada se protrljaju me\u0111u prstima razviju ugodan miris po limunu.  Na engleskom jeziku se zato mati\u010dnjak naziva  lemon balm<\/em> ili limunasti melem.<\/p>\n\n\n\n

Cvjetovi se razvijaju u pazu\u0161cima gornjih listova, skupljeni su u pr\u0161ljenaste cvatove. Boja im varira od \u017eu\u0107kastobijele, ru\u017ei\u010daste do ljubi\u010daste.<\/p>\n\n\n\n

 Svje\u017ei listovi koriste se za sva jela kod kojih se koristi limun, kao za\u010din u salatama, juhama, povr\u0107u, biljnim umacima, gljivama ili  kao dekoracija kakvom desertu. Tradicionalno se upotrebljava kao dio raznih vrsta slatkih pi\u0107a npr. likera. Koristi se za smirivanje \u017eiv\u010danog sustava, kod nesanice, histerije i stresa, pri lije\u010denju herpesa. Ja\u010da srce i dobar je za sr\u010dana oboljenja. Eteri\u010dno ulje je vrlo skupo i koristi se kod stresa, nesanice i tjeskobe te u parfemima.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

KAMILICA (lat. Matricaria chamomilla<\/em>)<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kamilica je biljka iz porodice Asteraceae<\/em>. Vrlo je rasprostranjena i ima je u gotovo cijeloj Europi i Aziji. Raste na livadama, me\u0111u usjevima te du\u017e puteva na mjestima izlo\u017eenima suncu. Drugi nazivi za kamilicu su titrica, bijeli \u017eabljak, kamomila, hermanek i njema\u010dka kamilica<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Kamilica je biljka koja od rimskoga ima samo naziv jer vjerojatno potje\u010de iz okolice Londona. Divlja vrsta ima glavice sa \u017eutim cvjetovima u sredini i bijelim uokolo; uzgojena vrsta, \u201cs punim cvjetovima\u201d, potpuno je bijela. Pri kraju cvatnje bijele \u201clatice\u201d (koje su u botani\u010dkom smislu cvijet) savinu se prema zemlji, tako da cijela biljka izgleda kao mala, kosmata zvijezda repatica.<\/p>\n\n\n\n

Jednogodi\u0161nja je to biljka, visoka od 20 do 50 cm, sa sitnim, blijedo\u017eutim cvatovima. Raste na njivama, me\u0111u \u017eitaricama, a uzgaja se i u vrtu. Ne smije se gnojiti umjetnim gnojivima! Cvate od lipnja do kolovoza; cvjeti\u0161te je \u010dunjasta oblika i iznutra \u0161uplje.<\/p>\n\n\n\n

Kamilicu su stari Egip\u0107ani koristili u procesu mumifikacije. Anti\u010dki Grci su kamilicu, radi mirisa, sli\u010dnog jabuci, preimenovali u zemaljska jabuka. Engleska verzija imena kamilice, chamomile, potje\u010de od gr\u010dke rije\u010di” chamos”. Kamilica danas iz dana u dan iznena\u0111uje svojim novim blagotvornim u\u010dincima na zdravlje.<\/p>\n\n\n\n

Od kamilice tradicionalno pripremamo \u010daj, koji djeluje umiruju\u0107e na probavni trakt, olak\u0161ava nesanicu i ubla\u017eava stres. Istovremeno ubla\u017eava zatvor, pa se stoga \u010desto koristi kao vodica za ispiranje upaljene sluznice grla. Ugodan miris kamilice opu\u0161ta i ispunjava sre\u0107om i optimizmom. Ima antisepti\u010dka, protuupalna, antihiperglikemijska i antigenotoksi\u010dna svojstva. Kamilica se \u010desto koristi i u kozmetici jer svojim svojstvima djeluje smiruju\u0107e i protuupalno. Njezin ugodan i nje\u017ean miris \u0107e pozitivno utjecati na vas i obaviti vas osje\u0107ajem topline.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

PAPRENA METVICA (lat. Mentha \u00d7 piperita L.)<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Paprena metvica je trajna zeljasta biljka iz porodice usna\u010da (Lamiaceae). Na stranim jezicima nazivi su peppermint (eng.), Pfefferminze (njem.), menta piperita (tal.)<\/p>\n\n\n\n

Stabljika je uspravna, razgranata, \u010detverobridna, gola, prekrivena dla\u010dicama, naraste do 90 cm visine. Listovi su nasuprotni, jajasto\u0161iljasti, nazubljenih rubova, dugi 4-9 cm, \u0161iroki 1,5-4 cm, nalaze se na kratkoj peteljci. Cvjetovi su mali, gusto skupljeni u pr\u0161ljenove i zajedno tvore duguljaste valjkaste cvatove. Cvate od lipnja do kolovoza.  Paprena metvica ne raste samonikla u prirodi ve\u0107 je hibrid vodene metvice (Mentha aquatica) i klasaste metvice (Mentha spicata). Poznata je jo\u0161 od 17. st. kada ju je slu\u017ebeno opisao Carl Linnaeus. Odgovara joj pjeskovito tlo.<\/p>\n\n\n\n

Ljekovita svojstva mente poznata su tisu\u0107ama godina. Egip\u0107ani i Rimljani naj\u010de\u0161\u0107e su je koristili kod probavnih smetnji i dodavali u vina i umake. U gr\u010dkoj mitologiji se spominje da je bog podzemlja Had svoju miljenicu nimfu Mentu pretvorio u biljku metvicu da bi ju spasio od osvete ljubomorne supruge Perzefone. Hebreji su mentom posipali podove u sinagogama, a jo\u0161 stolje\u0107ima kasnije to se \u010dinilo u talijanskim crkvama. Tamo se menta nazivala biljkom Sv. Marije. Japanci su toliko cijenili mentu i obo\u017eavali njen miris da su sobom nosili kuglice od listova mente.<\/p>\n\n\n\n

Listovi su jako aromati\u010dnog mirisa, miri\u0161u na mentol. Osim kao ukusan dodatak napitcima i u drugim receptima, ima \u0161iroku zdravstvenu primjenu npr. korisna je kod probavnih tegoba, kod akutnog i kroni\u010dnog gastritisa, enteritisa, za smirenje.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Od prapovijesti do danas flora (skupni naziv za sve biljne vrste) je sastavni dio ljudskog \u017eivota. Biljna magija prethodila je znanstvenim metodama iscjeljivanja, farmaciji i suvremenoj medicini. \u010covjek je u po\u010detcima svoje kulture bio i lovac i sakuplja\u010d, uz lov na \u017eivotinje, skupljao je biljne plodove, opale ili zrele izravno s biljke ili je pak … Nastavi \u010ditati Zna\u010denje ljekovitog bilja kroz povijest<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":59,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-28","page","type-page","status-publish","has-post-thumbnail","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/trnoslav.vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/28","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/trnoslav.vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/trnoslav.vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/trnoslav.vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/trnoslav.vjeronauk.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=28"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/trnoslav.vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/28\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":64,"href":"https:\/\/trnoslav.vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/28\/revisions\/64"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/trnoslav.vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/59"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/trnoslav.vjeronauk.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=28"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}